onda shvatiš da je stigla zrelost
imaš obitelj i polovni auto kupljen od štednje na sajmu
imaš djecu koja pjevaju ili se tuku
na stražnjem sjedištu dok nedjeljom idete na izlet
ljeti more ili babi
imaš košaru u njoj termosica u njoj kava
srčete iz poklopca naizmjence
poslije ćeš ga obrisati u salvetu
imaš uvijek isto ugibalište na kojem gutate sendviče od
pohovane šnicle i od dvije šnite kruha
djeci sok i šuma
da ne moraju čučati između otvorenih vrata imaš
uvijek istu stanicu za benzin cigarete sladoled imaš
dijete s migrenom koje povraća dvije šnite kruha pohovanu šniclu
sladoled i sok po kariranim presvlakama ili
pjeva partizanske borbene dok na četrdeset sunaca čekate
trajekt za brač imaš
stalan posao po završetku ljeta
nogometne utakmice
gomile neopeglanog veša nedjeljom popodne imaš
dijete koje nije odrezalo nokte napisalo zadaću pročitalo knjigu
imaš početak školske godine i supermarket u kvartu
dalje od toga ne treba
imaš stan u sivoj zgradi usred grada imaš beton
koji pitaš
je li ovo sve? imaš
odgovore da je bogu hvala što su djeca zdrava i što imaš krov nad
glavom imaš duge poglede kroz prozor noću imaš nemir
koji kaže da je život nešto drugo imaš ružne snove ptsp i osvrtanje
preko ramena imaš sjećanje na vrijeme kad su lupale granate i
snajperi s brda kad si bježala kroz tunel ispod aerodromske
piste imaš muža koji kaže
to je život to je sreća imaš tv program uvečer koji kaže
hoću život bolji život imaš želju vrisnuti i pobjeći
pred spoznajom da imaš samo četrdeset i da ništa bitno osim ove suhe
prazne svakodnevne ponovnosti neće promijeniti činjenicu da
imaš obitelj auto izlete mora babe ugibalište supermarket želju
da te netko uvjeri u suprotno od razočaranja
da je ovo
sve.
U: Lidija Deduš, Apatridi i ostale čudne ličnosti (Treći trg, Beograd, 2018.)
Comments