Dorta Jagić: Annie Londonderry

Annie, gladna života, pojela je samo dvadeset i četiri godine a već je bila supruga, majka troje djece i pustolovka, Židovka Kopchovsky iz Rige, od malena doseljena da bude pješakinja po ulicama istočne Amerike. Zanimljivo, nikada nije vozila to čudo slobode, taj laki stroj zvan bicikl, do dana oklade, 27. lipnja 1894. godine. Za zadimljenim stolom dva bogata člana bostonskoga kluba ponudila su joj drečavo zelenih 5000 $, (novac je ponekad crvena zastava podviga.) Poljubila je djecu i zatvarajući vrata, krstila se u Annie Londonderry, woman unordinary. Na ženskom Columbia biciklu, lako, kao da se rodila s krilima i pedalama, zaputila se na put oko debelog trbuha svijeta i obavila posao prvog ženskog svjetociklista u svega 15 mjeseci. Sve što je imala bio je ženski revolver optočen biserima i nešto udobne muške odjeće. Putem je zarađivala sočnim odrescima priča i reklamama, vatrometnim smijehom. Ne sumnjajući da će njena dva kotača ostati čitava u ovom nazubljenom muškom svijetu, o njenom je podvigu zadivljeno pisao New York World, a možda i neka sanjiva školarka. Kad je sišla s tog bicikla kao s Mjeseca živa i zdrava na tlo Bostona, učas je postala sportska zvijezda, nova žena, globalna senzacija sa šljokicama. Samo desetak godina. Kao plijen koji se dugo probavlja, Annie je pojeo zaborav. Svijet probavlja i zaboravlja da je osvojen. Ima lošu memoriju i dobar tek.

U: Dorta Jagić, Kafkin nož (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2015.)